> RADIO EMISIJE
Dinatona

CANDID RECORDS je nezavisna glazbeno izdavačka kuća specijalizirana za klasični i moderni jazz, blues i svjetske utjecaje u jazz-u. Utemeljena u New Yorku, 1960. pod vodstvom vlasnika Archie Bleyera te uglednog novinara i jazz kritičara Nat Henttofa, koji će se kasnije promovirati u glavnog producenta i svojim radom udariti temelje ovoj značajnoj glazbenoj kući. Mnogi legendarni jazz glazbenici poput Charles Mingusa, Eric Dolphya, Cecil Taylora, Coleman Hawkinsa, Abbey Lincoln su izdavali za CANDID. Danas ova kuća ima proširene poglede na intrenacionalnoj razini za mlade i nadolazeće jazz glazbenike te zastupa imena poput Stacey Kent, Jim Tomlisona, Dimitrios Vassilakisa, Olge Konkove kao i drugih već renomiranih imena. Alan Bates, čovjek koji je 1986. g. stekao prava na vlasništvo CANDIDA, zauzeo je stajalište da će i u budućnosti oživljavati ostavštinu velikih jazz imena kao i skrbiti za mlade nade.

Link: www.candidrecords.com

Album, the straight horn of Steve Lacy, snimljen je i izdat u studenome 1960.godine. U postavi Steve Lacy-sopran sax., Charles Davis-bariton sax., John Ore-bas i Roy Haynes-bubnjevi, jedan je od najboljih ostvarenja ovog bijelog jazz glazbenika. Duboko štujuči velikog Thelonious Monka smatrajuči ga nakon Duke Ellingtona, za največeg jezz kompozitora, slijedi njegov glazbeni izričaj i u svoje sviranje unosi čvrst i odrešit karakter.Na albumu se nalaze tri kompozicije od Monka, dvije Cecil Taylora i poznati Parkerov standard Donna Lee. Ovaj istaknuti sopran saksofonist koji nikada nije prelazio na druge instrumente, svirač je sa blagim i prozračnim tonom, punim tempa i istančanim smislom za harmoniju. Kvartet kojeg je Lacy sastavio, zaslužuje čistu peticu.

Počevši s pjevanjem u ranoj dobi u zboru te na raznim festivalima po V. Britaniji, okuplja jazz trio i nastupa s izvodenjem po hotelima i manje poznatim jazz klubovima. Napušta glazbu te upisuje i završava školu glume. Igra u televizijskim filmovima, da bi u kratkom vremenu ponovno otkriva svoj potencijalno veliki pjevački talent. 1997. snima svoj prvi materijal i izdaje svoj debitantski album pod nazivom, zabranjene igre. Svih trinaest kompozicija za Nicki su napisali dvojac, Fran Landesman i Simon Wallace, dvoje poznatih i proslavljenih kompozitora. Glazba s njenog prvog albuma mješavina je jazza, popa i folka, medutim Niki svojim fluidnim i seksi vokalom stoji na prvom mjestu.

Debitantski album jazz glazbenika koji dolazi iz Grčke.
D.Vassilakis, rođen u Ateni 1961. godine, na početku glazbene karijere pronalazi se u popu i rocku kao svirač gitare, violine i klavira. 1986. diplomira na Fakultetu
za kemijsko inženjerstvo. Odlazi u London gdje upoznaje saksofon i potom završava poslijediplomski studij jazz glazbe na Royal Akademiji. Vraća se u Grčku gdje nastavlja
karijeru kao profesor za jazz i uz suradnju s drugim glazbenicima radi na mnogim projektima. Na svom debitantskom jazz albumu koristi se sopran i tenor saksofonom. Uz najbolje Grčke jazz glazbenike okupljene u kvartet koji zvuče profesionalno odlično, na albumu se nalaze, Craig Bailey na alt sax. koji gostuje na tri kompozicije i Ruski žičani kvartet za kojeg je Vassilakis napisao dvije teme. Debitantski album, komponiran i aranžiran u cijelosti od strane ovog glazbenika začinjen je istočnim ritmovima, a dvije kompozicije koje slušatelja vode u Brazil nedvojbeno govori o tome koliko se Vassilakis potrudio predstaviti gazbenom svijetu. Možda pomalo omercijalan no četri kompozicije na Secret path-u ostavljaju dojam vrijednog jazz uradka.

Clare Teal se več svrstava među najveće Britanske jazz glazbenike.Neobično profinjeni talent za pisanje glazbe može se odmah čuti preslušavajući njen prvi i zasad jedini album."That´s the way it is", odlikuje se prije svega veoma osječajnim i toplim vokalom. Glazba i tekstovi koje većim dijelom potpisuje Teal, pisani su pozitivnim tonom sa puno živosti, razigranim ritmom te autorskim smislom za humor.
Sama činjenica da ova autorica nastupa s nekoliko ponajboljih mainstream glazbenika V.Britanije, dodatno govori o kakvom talentu se radi. Za ljubitelje ženskih vokala ova mlada glazbenica bi trebala postati jedan od nezaobilaznih vokala u jazz-u.

Link: www.clareteal.co.uk

Slučaj Toots Thielelansa svakako je jedinstven u svijetu.Ovaj legendarni Belgijski glazbenik nakon kraćeg sviranja na gitari,potpuno prelazi na usnu harmoniku i postat će vjerojatno najbolji inprovizator na tom za jazz neobičnom instrumentu.Thielemans na početku karijere svira sa mnogim poznatim imenima da bi u šezdesetim godinama prošloga stoljeća počeo snimati i potpisivati albume kao lider. Iz tog vremena, točnije 1958. izlazi "Man Bites Harmonica" (Riverside), a na ovom cool jazz session albumu se još nalaze Pepper Adams kao saksofonist, pijanist Kenny Drew, basist Wilbur Ware i bubnjar Art Taylor.U proljeće 1974. Thielemans okuplja izvarednu ekipu, mladu pianisticuJoanne Brackeen, već afirmiranog Cecil McBeea na basu i Freddie Waitsa na bubnjevima te snimaju ovaj, može se reći sjajan jazz album.
Nevjerojatna lakoća jazz improviziranja i razrade tema od strane svakog pojedincačine ovaj album zaista jakom ekspresiom. Images je sigurno jedan od najboljih albuma ikad snimljenih sa usnom harmonikom kao instrumentom u prvom planu.

Nakon tri godine ovaj mladi ali već priznati Britanski saksofonist, izdaje svoj drugi album koji je u cijelosti posvećen Brazilskoj bossa-novi a ujedno, vjerojatno i svom glazbenom idolu Stan Getzu. Na albumu se nalazi jedanaest kompozicija, a njih osam su poznate teme legendarnog Brazilskog glazbenika, Antonia Carlos Jobima. Kao što i sam kaže, ljubav prema Brazilu i neodoljivom šarmu bosse, nagnali su ovog glazbenika da pokrene projekt sa svojim kvintetom i tako podsjeti na početke šezdesetih i stvaranje ovog danas sve popularnijeg pravca u jazzu. Veliku podršku ovom ostvarenju dala je i Tomlinsonova supruga,
jazz vokalistica, Stacey Kent koja izvodi četri teme na ovom albumu. Brazilian sketches, album je koji moze stati u red s najboljim i najpoznatijim
obradama legendarnih Brazilskih bossa glazbenika.

Link: www.jimtomlinson.net

Počinje svirati sa sedam godina, da bi se susrela s jazz-om u 19. godini. Olga Konkova je rođena u Moskvi gdje je 1993., završila Rusku akademiju za glazbenu umjetnost u oba smjera, za klasičnu i jazz pijanisticu. Prelazi u Boston, sluša dva semestra na prestižnom Barcley koledžu, da bi se nakon toga preselila u Oslo gdje počinje
afirmacija ove izvrsne jazz pijansitice. Okuplja trio u sastavu: Per Mathisen na basu i Adam Nussbaum na bubnjevima. Nakon duže suradnje, učestvujući na raznim festivalima širom svijeta, 1999. godine izdaju ovaj album, koji potpisuje Olga Konkova. Izmedu jedanaest kompozicija na albumu, njih četiri Olga izvodi solo, a pored nekih klasika, kao npr. "Sophisticated Lady", Duke Elingtonea, točnije kao kompozitorica potpisuje njih pet. Konkova ima uzore u H. Henckoku, B. Evansu, J. Lewisu. U njenom izražavanju osječamo utjecaje korijena ruske klasične glazbe, kaoi hladne skandinavske teme razradene u zaista impresivne solažne improvizacije. Ovaj prvijenac Olge Konkovne veliko je osvježenje u svijetu jazz glazbe i jedan od najboljih albuma izdan na evropskom tlu u prošlom desetljeću.

Link: www.www.candidrecords.com/olgakonkova.html

Odmah nakon što se pojavio u CD-shopovima, In love again, postao je postao je veliki hit, ne samo u V. Britaniji,
nego i u Americi, gdje je naročito pozdravljen od kritičara. Razlog tomu je i to što su svih trinaest pjesama dragulji proslavljenih američkih autora, Richard Rodgersa, Lorenz Harta i Oscar Hammersteina II. Udvaranje američkom tržištu vjerojatno nije slučajno, no sve u svemu, pred vama je album prepun ljubavnog lirizma, romantike te nostalgičnosti i prisjecanja na tridesete i četrdesete godine prošlog stoljeća u Americi. Veliki doprinos pohvalama ovom uradku ima zasigurno kvintet, te ovaj put pljesak pijanisti Dave Newtonu.

S albumom, Let yourself go, Stacey Kent se popela na sami vrh i postala jedna od najboljih ženskih vokala
u svijetu jazz-a. Uveliko su joj pomogle i nominacije za najprestižniju jazz nagradu kao i proglašenje za najbolji
album godine u V. Britaniji. Međutim njena popularost se brzo proširila i ostalim dijelovima svijeta posebice u
Americi gdje su prepoznali njen osobiti talent. Let yourself go, snimljen i izdan 1999., obiluje velikom dozom romantike, laganog swinga i naravno, unikatnim vokalom koji je u svakom slučaju poseban. Kvintet na celu sa saksofonistom Jim Tomlinsonom, koji Getzovski provlači duh bossa-nove kroz svoje solaže, izvrsna je podloga ovoj danas poznatoj jazz vokalistici.